STEL MAX 191 PFC

REL / TIG-(lift) aparat za zavarivanje, 5-160A

Aparat sa jednim od najboljih dinamičkih karakteristika luka danas

Vrhunski profesionalni REL/TIG (lift) aparat za zavarivanje, po svim kriterijumima: performanse električnog luka, konstrukcija koja garantuje pouzdanost, izdržljivost…

Opis: koristi i karakteristika aparata:

Aparat poseduje „dig-arc“ tehnologiju.

Ovaj aparat poseduje dinamičku kontrolu luka koja je sigurno jedna od najboljih na svetu. Radi se o sledećem.

Metal tokom zavarivanja topi električni luk, koji odaje određenu količinu toplote koja se meri Džulima ili kilo-Džulima. Količinu toplote čine napon luka, amperaža i vreme.

Napon luka se reguliše dužinom luka koju održava zavarivač tokom varenja. Amperaža se podešava na komandnoj tabli aparata. Vreme sada nije bitno.

Pa onda, kada se tokom zavarivanja smanji dužina luka, smanji se količina toplote koja topi metal i dolazi do „hladnog vara“, nalepljivanja, neprihvatljivog nagomilavanja vara u visinu kao da je konopac nalepljen na metal…

Međutim, kada je luk kraći, veća je gasna zaštita rastopljenog metala vara, manja je opasnost od unošenja poroznosti, plazma luka je fokusirana na manju površinu, dobija se rastopljeni metal manje površine koji se lakše kontroliše.

A u USA se gradio ogroman broj cevovoda, koji su ranije uglavnom zavarivani celuloznom elektrodom, a koja ima veliku penetraciju, pa sa njim može da se buši metal. I često se sa tom elektrodom nabija u koren vara, toliko da se elektroda iskrivi, a ne zalepi se za metal, već buši loše spojeve žljebove cevi. Pa su mnogi vrhunski zavarivači u USA jednostavno navikli da vare tako što „crtaju“ tj vuku oblogu po metalu. Kada su cevovodi počeli da se rade od legiranih čelika, koji ne dozvoljavaju upotrebu celuloznih elektroda, nastao je problem, jer se sa tadašnjim aparatima nije mogla uspešno koristiti bazična elektroda sa kratkim lukom, tj dodirivanjem obloge po metalu.

Onda se jedan od proizvođača dosetio i počeo da ugrađuje u svoje aparate „dig-arc“ tehnologiju. Radi se o tome da kada se luk smanji, smanji se i napon luka, senzor u aparatu to detektuje i automatski jako podiže amperažu iznad one podešene na komandnoj tabli.

Pa tako imamo situaciju da ukupna količina toplote za topljenje metala ostaje slična ili ista. Ili će amperaža biti kako je podešena na komandnoj tabli a dužina luka i time napon luka „po propisu“, ili će dužina luka biti kraća a time i napon, ali će zato amperaža biti veća od one podešene.

Na ovaj način se ovom tehnologijom, „početnicima“ i starom ujka Džou iz Texasa omogućava izuzetno lako vođenje elektrode, sa stalnim ili povremenim dodirivanjem metala oblogom, nazovimo to „crtanjem“, a bez smanjenja topljenja metala tj „hladnog vara“ a sa vrlo lakom kontrolom rastopljenog metala.

Ovaj aparat upravo poseduje pomenutu „dig-arc“ tehnologiju razvijenu u USA.

Kada se na ovom aparatu luk skrati, aparat ima takvu rezervu snage, da podiže automatski amperažu za nekih 20-25A, a to važi i kada se vari na max 160A, pa tada aparat daje 180-185A, što se i oseti pod rukom, da je „aparat nekako jači od običnog“.

A osim toga, napon praznog hoda je 90V što garantuje svakom prosto paljenje elektrode.

Ko se navikne na ovakav aparat, sa trenutnim i lakim paljenjem svake rutilne i bazične elektrode, sa mogućnošću lakog rada „crtanjem“, naročito u vertikali i nadglavno, klasične aparate bez „dig-arc“-a će smatrati nižom klasom.

Aparat poseduje pravi veliki PFC Modul sa Faktorom snage = 0.99!

Neupućeni korisnici aparata za zavarivanje zaboravljaju da aparat ima dve amperaže, ulaznu i izlaznu već samo pričaju o izlaznoj „…koliko ampera ima – ja hoću aparat monofazni od 200A…“. Ima i dva napona, ulazni i izlazni. Ulazni se kod monofazne struje u Srbiji zna koliki je, iznosi 230V. A kolika je ulazna amperaža???

Malo da skrenem sa teme, neupućeni korisnici najradije bi da kupe aparat od 200A, ili čak i 300-400A na monofaznoj struji. Ali uopšte im ne pada na pamet koliko ampera takav aparat vuče kada radi na tih 200A ili 300-400A. Pa vuče oko 45-80A. To aparat ove klase, ne može da izdrži pri dužem radu (a ni osigurači, ni utičnice i utikači…), mislim na tu snagu i stvorenu toplotu (45A x 230 V = 10.3 kVA, a aparatić težak samo 4-5-6 kg. Za one koji se razumeju u elektriku i elektroniku ovakvi aparati sa nikakvim odvođenjem toplote a koji vuku preko 10 kVA iz mreže su dobar vic, mada je istina da se onima koji potroše po par elektroda fi 2.5 mm na amperaži od 80A taj aparat sigurno neće kvariti).

Čisto da osetite red veličine, kod aparata bez PFC-a, jedan bolji monofazni aparat od 150A – kada se odvrne na 150A, vuče 30-tak ampera iz mreže… 30A x 230V = 6.9 kVA! Ta malecka kutija vuče struje koliko i 3.5 bojlera ili 3.5 grejalice od 2 KVa…

Znači vuče 6900 VA, a snaga luka je 150A x 26V = 3900 W… Kud se dede ovih 3000VA?

Ako izuzmemo korisni deo za rad ventilatora, procesora itd, recimo da oko 2000 VA, ceo jedan bojler ili grejalica kod takvih aparata ide u tzv jalovu struju, tj struju koja osciluje između trafostanice i aparata. Recimo da je Faktor snage takvih aparata oko 0.70. To je reaktivna jalova snaga, povlači se iz mreže, ne koristi se a plaća se, i zagreva aparat i šteti mu tj termički ga opterećuje.

Osim što se kod takvih aparata povlači velika jalova struja, takvi aparati su „nelinearni potrošači“ tj čupaju struju iz mreže, praveći harmonike, tj izobličavaju struju u instalaciji između trafostanice i aparata za zavarivanje, čineći da ponekad možda fantomski padaju osigurači i crkavaju televizori i druga oprema, ne samo korisniku aparata, već i komšijama na istoj liniji a svakako doprinose većoj ulaznoj amperaži i samim tim grejanju aparata koje je štetno.

Ovaj aparat ima pravi i veliki PFC modul (Power Factor Correction) kontrolisan procesorom, pa se ono oscilovanje struje ne dešava između aparata i trafostanice već se dešava između baterije kondenzatora i namotaja u samom aparatu, pa aparat niti vuče jalovu struju koja samo štetno zagreva aparat, niti izobličava strujnu instalaciju već linearno uzima struju iz mreže.

Time je postignuto da aparat kada radi na 160A vuče maximalno samo 24A. Grejanje aparata je smanjeno u odnosu na prosečan aparat za oko 30%, i time mu je pouzdanost na duži rok eksploatacije mnogo veća.

Pošto ne pravi harmonike, koji su posebno opasni kada se priključi na agregat, gde ti harmonici podižu jačinu magnetnog polja u agregatu i dovode do spaljivanja namotaja ili sličnih kvarova, ovaj aparat se može priključivati bez opasnosti na agregat odgovarajuće snage oko 7.5 kVa, sa AVR-om (Automatic Voltage Regulation-automatska regulacija napona).

Osigurači od 16A.

Obzirom da aparat vuče maximalno 24A, bez problema radi na 16A osiguračima tipa C (tromim) i sa 16A utikačima i utičnicama.

Flyback kontrola ulaznog napona.

FLY-BACK je dinamički elektronski sistem koji u delićima sekunde kontroliše ulazni napon i povratnom spregom održava zadate parametre zavarivanja, bez obzira na padove i skokove napona u mreži.

Aparat prihvata monofazni napon od 150 V-290V, i ne može ga ni pokvariti “prljava” struja niti mu uticati na performanse i amperažu električnog luka.

Moguć je rad na 500 metara dugim produžnim kablovima.

Klasa zaštite

Klasa zaštite od prodora stranih tela i tečnosti je IP 23 a klasa zaštite namotaja je H.

TIG zavarivanje

Ovim aparatom se može zavarivati u TIG postupku, a paljenje luka je dodirom/kresanjem.

Može začuditi kako može raditi u TIG postupku kada nema prekidač za TIG. Jeste da nema prekidač za TIG ali može.

Aparat, zahvaljujući snažnom i izuzetno brzom invertoru poseduje savršenu padajuću vertikalnu krivu U/I. Poseduje i senzor koji prepoznaje da li je luk upaljen elektrodom ili volframom u zaštiti argona. I poseduje softver koji trenutno po prepoznavanju da je luk upaljen volframom u zaštiti argona, prebacuje režim rada u potreban TIG strujno naponski režim.

Konkretno, kada se radi elektrodom na 100A, recimo da je idealan napon oko 24V za pravilnu dužinu luka. A kada se radi sa 100A u TIG-u, idealan napon je 14V. Upravo to radi softver i savršena padajuća statička U/I kriva ovog aparata, kada se prepozna da je luk upaljen u argonu, on snižava napon za 10V i aparatom se vari TIG-om kako i treba.

Otpornost na toplotu

Svima je jasno da ulazna snaga jeste velika u odnosu na malu spakovanu kutiju tj aparat za zavarivanje. I ta snaga, koja razvija veliku toplotu u stvari ponajviše utiče termičkim zamorom na komponente na kvarove aparata.

Prvo, ovaj aparat u odnosu na neki klasičan vuče samo 24A x 230V što je oko 5.52 kVA, a što je mnogo manje od tipičnog ekvivalentnog konkurentskog od 160A koji vuče oko 32A tj oko 7.0-7.5 kVA. Znači ugradnjom jakog PFC modula, ovaj aparat se manje greje nego klasičan za oko 30%.

Sa druge strane, kućište aparata je malo veće od klasičnog, po principu „veća soba se teže greje od male“. A sa druge strane „vrele tačke“ na elektronskim pločama mogu biti udaljenije i manje delovati svojom toplotom na osetljive komponente.

Aparat je težak 8.5 kg. A prosečan u ovoj 160A klasi teži oko 6 kg. Jedan od razloga zašto je toliko težak jeste i taj da se u aparatu veliki aluminijumski hladnjaci sa rebrima (3 komada) koji onu toplotu odvode sa vrelih tačaka i izmenjuju je sa vazduhom.

Moj kolega Ognjen koji prodaje aparate konkurentske firme, takođe vrhunske klase, i ima u ponudi REL aparat od 150A od 9 kg kaže sa čuđenjem „…Jes vala velika mudrost, veći hladnjaci, bolje hlađenje aparata, time aparat manje sklon kvarovima, veća intermitenca, veća izdržljivost…- zar treba to ikome objašnjavati“? Kaže sa čuđenjem, jer pojedini kupci ne razumeju uticaj toplote i činjenicu da veći hladnjaci bolje odvode toplotu i drastično podižu pouzdanost i izdržljivost ali dodaju težinu aparatu, pa biraju aparate od 150-160A mase 4-5 kg kao bolji izbor!

I vrlo retko u ovoj klasi, a što je zaštitni znak STEL-a, ovaj aparat ima 2 velika visokoučinska ventilatora.

Jedan pozadi koji duva ka napred i jedan napred koji izvlači vreo vazduh napolje. Poenta je sledeća. Kada je samo jedan ventilator pozadi, on najbolje ’ladi deo elektronike neposredno ispred sebe – pozadi, a srednje hladi na sredini, a najmanje hladi na prednjem delu aparata-koji je najudaljeniji. A usput, vreo vazduh (a vazduh je stišljiv) otpozadi se nabija napred i na tom mestu koje je najmanje hlađeno doprinosi povećanju temperature. Dodavanjem jednog ventilatora napred, postiže se da nema tog nagomilanog toplog vazduha koji podiže temperaturu na prednjem delu elektronike.

Priključci za kablove su fi 13mm, pa je i time smanjeno grejanje aparata na tom delu.

Slobodno se može reći da ne postoji trenutno aparat sa ovakvom konstrukcijom za otpornost na toplotu, a ovakav pristup maksimalne zaštite od toplote sa velikim hladnjacima i dva ventilatora napred i nazad je zaštitni znak STEL-a.

Otpornost na prašinu (metalnu i nemetalnu)

Osim toplote, u praksi se pokazuje da aparati vremenom stradaju zato što se u unutrašnjosti nataloži velika količina prašine, pa nekad to liči na blato ili čak i beton.

Poznato je da metalna prašina u unutrašnjosti može da dovede do kratkih spojeva elektronike i time pregorevanja određenih komponenti.

A nemetalna prašina, može vremenom da dovede do korozije i propadanja.

Ovaj aparat je konstrukcijski i sa ugrađenim komponentama jedan od najotpornijih na štetno dejstvo prašine koja se neminovno uvlači u aparat.

Aluminijumski hladnjaci sa rebrima su postavljeni u obliku kvazi-tunela tako da oni budu na udaru vazduha za odvođenje toplote, a nikako da se taj vazduh sa prašinom kovitla po unutrašnjosti.

Elektronske ploče su postavljene sve vertikalno. Prašina se ne taloži kao na tepsiji po njima, već usled gravitacije pada na dno kućišta.

Elektronske ploče su zaštićene debljim sloja najotpornijeg laka na svetu na toplotu, abraziju, koroziju, dilataciju, koji se zove Dow-Corning lak. Osim jednog proizvođača iz USA, samo STEL koristi pomenuti lak u nekim od svojih aparata, a ovaj je jedan od njih.

Ventilatori se vrte malim brojem obrtaja kada aparat nije opterećen toplotom a po potrebi kada treba hladiti unutrašnjost i na taj način se smanjuje vreme ubacivanja vazduha sa prašinom pa je i time podignuta pouzdanost aparata.

Tehnička specifikacija

Garancija

Garancija je 2 godine.

Zemlja porekla

STEL je čuveni proizvođač iz Italije, koji uglavnom pravi OEM aparate, tj on razvija, proizvodi, a prodaju „vrhunski top“ brendovi pod svojim imenom. Kao takav je izuzetno cenjen u svetu proizvođača vrhunskih aparata za zavarivanje.

STEL je čuven po tome što svoje aparate pravi po principu „over-engineering-a“ (predimenzionisano),  tj po principu da nema kompromisa kada je pouzdanost u pitanju, uvek je bolje ako je više robusno i jako.

Cena

Cena za „go aparat“ (bez kablova za elektrodu i masu), uz preuzimanje u našoj firmi u Zemunu, sa garancijom 2 godine: 492,00 EUR + PDV = 590,40 EUR (sa PDV).

Ako želite kablove uz aparat, možemo ponuditi komplet koji sadrži kabl od 25mm2, od 4 metra dužine, sa kleštima za elektrodu ESAB Confort 200 i kabl 25mm2, od 3 metra dužine sa kleštima za masu 200A, sve sa kablovskim priključcima. Cena kompleta kablova je 60,00 EUR + PDV = 72,00 EUR (sa PDV).

Ukupna cena: aparat + komplet kablovi = 552,00 EUR + PDV = 662,40 EUR (sa PDV).

Plaćanje u dinarima – po srednjem kursu Narodne Banke Srbije na dan plaćanja.