15/05/2017
Gde polagati za atest za zavarivanje u Srbiji
Nije sramota ne znati!
U ovom slučaju, ako želite da dobijete atest za zavarivanje nekim od postupaka, treba ga negde “položiti”. Ali gde?
Možda mislite da je najlakše da pitate na Facebook-u svoje kolege u nekoj od grupa za zavarivanje, sigurno je prosto, za par minuta ćete dobiti odgovor, jer sigurno tamo postoji mnogo atestiranih kolega, divnih ljudi, koji jedva čekaju da vama pomognu.
Ali, nažalost, istina je potpuno drugačija.
Pre neko veče, neko je postavio ovakvo pitanje, a dobio je tako nebulozne odgovore, da stvarno još i sad ne mogu da poverujem da se neko usuđuje da “i on kaže nešto”, i to tako da izvređa sve i svakoga, da ‘ladno iznapiše takve bljuvotine i netačne informacije.
Pošto je valjda prepiska na Facebook-u vlasništvo Facebook-a, neću je kopirati ovde, ali ukratko, ako pitate nešto o zavarivanju, bilo šta, pola njih tamo će se javiti da bi se šprdali sa vama, još puno njih da bi tražili svađu i vređali i vas i druge, i dosta njih nabeđenih koji će vam dati informacije bilo netačne, bilo čak tajanstvene “ima jedan čo’ek, može kod njega…”.
I u toj konfuziji i gunguli, teško može neuk čovek da se snađe i da prepozna dobronameran i tačan savet.
Evo konkretno, na ovo pitanje “gde polagati za atest za neki od postupaka zavarivanja”, nađite SAMI odgovor, ne trebaju vam odgovori od gomile loših ljudi sa netačnim informacijama.
1) U GOOGLE-u ukucajte: ats.rs
To je sajt akreditacionog tela Republike Srbije. Sve firme koje su od strane države ovlašćeni za “neko kontrolisanje, ispitivanje i izdavanje atesta…” su na tom sajtu, pa i firme koje su ovlašćene (to se kaže stručno “akreditovane”) za izdavanje “Uverenja o stručnoj osposobljenosti zavarivača” po standardu EN ISO 9606-1, kako se stručno zove ono što mi zovemo “atestom zavarivača”.
Taj “atest” je dvojezičan, osim na srpskom, sve je takođe napisano malim slovima i na engleskom jeziku.
2) Google će da vam izbaci link za ATS-ov sajt.
Kliknite na link stranice ATS-a i otvoriće vam se sajt ATS-a.
3) Kliknite na “Registar akreditovanih tela”.
4) Kliknite na “Registar akreditovanih tela za ocenu usaglašenosti”.
Otvoriće se ovaj prozor:
5) Ukucajte u ovo polje za pretragu EN ISO 9606-1 (to vam je standard za atestaciju zavarivača za zavarivanje čelika).
(Ako hoćete da vidite ko je ovlašćen tj akreditovan od države za atestaciju za zavarivanje aluminijuma, ukucajte EN ISO 9606-2…)…
6) Kliknite sada na pretraga.
7) dobićete spisak akreditovanih firmi u Srbiji za atestaciju zavarivača (ovo dole je na dan 15.05.2017.):
7) Sad, ne budite lenji, pa pozovite SAMI sve ove sa ove liste i pitajte za cenu atestacije onoga za šta želite da se atestirate i za ostalo šta vas interesuje.
Šta vam oni kažu, to je tačno, a ne šta vam pričaju “upućeni” a zlonamerni po fejsu.
Dodatna pitanja
Osim cene, morate se dogovoriti i o sledećem:
– kada ćete polagati, jer te firme su često već ugovorile neke atestacije, pa morate da zakažate datum. Čisto sumnjam da možete tek tako da banete i da pristupite polaganju atesta.
– da li ćete polagati na njihovim aparatima, ili ćete doneti svoj (naravno da može). Da li ćete doneti svoje elektrode, žice, gas, ili će vam sve oni obezbediti. Hoće li vam pomoći da istovarite svoj aparat? Neki zavarivači “su navikli” na samo jednu elektrodu, recimo bazičnu od jednog proizvođača, pa da ne bi bilo posle problema, proverite koju oni imaju, da li će je osušiti u peći za vas i slične stvari.
– Ako ćete polagati na njihovoj opremi i njihovim elektrodama, žicama itd, pitajte možete li prvo malo da probate, da uhvatite narav njihovih aparata i elektroda, 15-tak minuta na nekim bezveznim pločama, pa tek onda da radite na pločama i cevima za atestaciju. Sigurno da može, ali lepo je pitati.
– Ako vas ima više, ili ako ste blizu, ili “na njihovom putu”, možete se dogovoriti da neko od njihovih ljudi dođe kod vas, u vašu firmu. Obzirom da se to plaća, dnevnica i troškovi prevoza, a ako je u pitanju jedan čovek koji polaže za atest, ne verujem da je isplativo da platite da dođu kod vas, ali sve se možda može dogovoriti.
Ali ako vas je više, običaj je da oni dođu, jer je njihov dolazak jeftiniji za vas, nego da svi vi idete kod njih.
– Pitajte bilo šta… Bolje telefonom, nego da mislite da se podrazumeva, dođete, a ono bude drukčije nego što ste zamišljali.
Ima li potrebe da se plašite?
Nema razloga za bilo kakav strah, pošto poznajem većinu ovih firmi i ljudi koji tamo rade, uglavnom su stvarno svi i preljubazni i voljni da svakako pomognu da bi što komfornije počeli sa zavarivanjem za atestaciju.
Ali, na kraju, zavarivanje je praktična stvar, kada počnete i izvarite uzorak, to je vaša lična stvar, uzorak ide na ispitivanje, snimanje… i ako niste dobro uradili, nećete proći i niko vam tu ne može pomoći.
Konfuzija oko “domaćih” atesta koji se priznaju u Srbiji i “stranih” koji se priznaju u svetu
E, ovo je tragi – komedija, čak malo i teška za objasniti i razumeti.
A na kraju, to se obija o glavu i džepu zavarivačima i firmama koje rade atestaciju svojih zavarivača. Pokušaću da vam objasnim zavrzlamu.
Znači, “najcenjeniji” atesti u zapadnoj Evropi, tamo gde se “majstor” najbolje plaća, su atesti koji se kod nas zovu “TIF”, u stvari to su atesti firmi “TŰV…”.
Da vam karikirano objasnim taj TUV (u stvari ima više TUV-ova).
TUV je skraćenica od “Technischer Überwachungs Verein” – grubo prevedeno “društvo za tehnički nadzor”. Karikirano a ukratko, priča o TIF-u je ovakva:
Pre oko 150-tak godina, svako je pravio parne mašine, kotlove i posude pod pritiskom. Pošto ih je svako pravio, dešavali su se brojni incidenti, pogibije, razaranja. I onda su stvorena “nezavisna” kontrolna tela u Nemačkoj, tada su se zvala “DŰV”, koja su vršili inspekciju i kontrolu, i koji su taj posao stvarno tako dobro radili, bili stručni, nepotkupljivi itd, da su smanjili drstično broj incidenata i vrlo brzo stekli izuzetan autoritet, kako u svojoj prvobitnoj branši – posuda pod pritiskom, tako i na ostale delatnosti nadzora kojim su se bavili.
Kasnije su promenili imena u “TŰV”, i njihova legenda o stručnosti, nepotkupljivosti … se proširila na ceo svet, tako da je imati “TIF”-ovo osvedočenje kvaliteta ili atest stvar prestiža, barem u zapadnoj Evrpopi, a u Nemačkoj i Austriji imaju maltene status svetinje.
Postoji i priča, da su bili, ili su i danas, osigurani, pa recimo ako dokažete da je TUV izdao netačan atest ili slično, mogli ste od osiguranja da naplatite i do milion maraka (kažu da je tada tako bilo).
Ranije je bilo desetine TUV-ova, ali danas, su se TUV-ovi ukrupnili i prema nemačkoj teritoriji su uzeli imena: TÜV SÜD, TÜV NORD, TÜV Rheinland, TÜV Thüringen, TÜV Saarland i u Austriji ima TÜV Austria.
U Srbiji, barem da ja znam da su aktivni u zavarivanju, imaju svoja predstavništva: TÜV SÜD, TÜV Rheinland i TÜV Thüringen.
Evo kontakt, pa ih zovite i pitajte za tačne informacije, ne dozvolite da vas plaše ili vam zlonamerni ljudi daju netačne informacije:
Tu rade ljudi, inženjeri, koji su stvarno dugo u zavarivanju, i takođe, sve najbolje o svima njima i profesionalno i ljudski mogu da kažem.
I sad sledi objašnjenje zavrzlame:
Prvo, Srbija nikad nije smatrana za tehnički “jaku i stručnu” zemlju, za razliku od Nemačke i Austrije.
Recimo, da primetim, da je žalosno a istinito, u ovoj današnjoj međunarodnoj podeli rada, nama u Srbiji je pripalo da razvlačimo kablove za auto industriju za plate od 250 EUR mesečno, a Nemcima je pripala, pored mnogo toga i “atestacija”.
(Samo kao primer, kada je meni jedna od ovih nemačkih kontrolnih firmi, radila “pregled za odobrenje” tehnologije zavarivanja, naplatili su 240 EUR/h, sve ukupno normirali oko 10-tak sati = 2400 EUR… Naravno, nema taj inženjer svih 240 EUR/h za sebe, to njegova firma naplaćuje, ali verujem da ima 25-30 EUR/h, ili za jedan dan zaradi ono što naš čovek zaradi za mesec dana u firmi za razvlačenje kablova u auto industriji).
Ali svako ima svoj izbor, ili se silom izborio za sebe i svoje građane i svoje radnike i svoje inžinjere i njihove plate.
Dalje, na nas u Srbiji se gledalo i očigledno gleda i danas, da se “atesti” mogu kupiti a ne zaslužiti veštinom. To je nažalost najcrnja reputacija naših srpskog društva.
E to kod TUV-a ne može ili još se nije čulo da može, nigde u svetu, a TUV radi po celom svetu. Ovo jeste ono najgore, ali nažalost jeste tako. Koliko li će godina proći da zadobijemo poverenje zapadnog sveta u kredibilnost naših kontrolnih tela?
(Mada, stvarno moram da dodam, za bilo koju od ovih gore izlistanih firmi, nisam čuo da su bilo šta nepravilno radili).
A takođe, jasno je da je sve biznis, da svako gleda da vam uzme pare, pa što ne bi nemačka firma namestila posao nemačkoj firmi za atestaciju i uzela srpskom čoveku neku kintu. Kad mogu, što da ne uzmu.
Kada se sve ovo uzme u obzir, evo tragi komedije:
U Srbiji su akreditovani za “atestaciju” one gore navedene srpske firme. Kao što vidite NISU akreditovane TUV firme, bolje reći nisu akreditovane u Srbiji, ali JESU u Nemačkoj! A atestaciju rade u Srbiji.
I onda, dođe naš čovek u Nemačku ili Austriju, da radi, a ima “atest” od srpske akreditovane firme. I “oni” mu ne priznaju atest. Bez objašnjenja ili sa objašnjenjem da nije atest izdala “firma od poverenja i kredibiliteta, kao što je TUV…”. I onda naš čovek, mora još jednom da polaže atest, kod TUV-a.
Ili dođe, nemačka ili austrijska firma u Srbiju, nađe srpsku firmu, podizvođača ili proizvođača neke opreme. Zavarivači u srpskoj firmi, koja radi u Srbiji, imaju ateste od ovih domaćih firmi. Ali ino partner ne priznaje te ateste, pa opet svi moraju da se atestiraju kod TUV-a (ili neke druge ino firme).
A da li je atestiranje “strožije” kod TUV-a ili neke druge ino firme?
Naravno da NIJE, apsolutno je isto, što se tiče strogoće i kriterijuma i potrebne veštine. Jer polaganje se ne vrši po “labavim srpskim” niti po “strogim TUV nemačkim” kriterijumima, već se vrši po kriterijumima istog ISO EN 9606-1 standarda (ako pričamo o zavarivanju čelika).
Drugim rečima, nivo traženog kvaliteta zavarivanja pri atestaciji je apsolutno isti i kod domaćih firmi i kod TUV-a u Srbiji i kod TUV-a u Nemačkoj i kod GL-a… Ko može da položi u Goša Institutu, može i u “Min-K-enu” u Nemačkoj, to je sve jedno isto.
Ali nije isto zaglavlje u atestu, jer TUV je TUV, to je legenda, nisu potkupljivi, stručni su, istorijski su dokazani već 150 godina… a mi smo, tu gde smo…
Cena atesta izdatih od domaćih firmi je niža a cena atesta od TUV-a (i ostalih ino firmi) je naravno viša. Ali, već rekoh, ako odete da radite u zapadnu Evropu, možda ne baš uvek, ali vrlo je verovatno da vam neće priznati atest srpskih firmi. Iako je to nekorektno prema zavarivaču, ove srpske firme jesu akreditovane po svim evropskim propisima, i teoretski, važnost njihovog atesta je jednaka važnosti bilo kojeg drugog akreditovane firme iz zapadne Evrope a vaša veština je ista, nije nimalo manja.
Naravno, ako imate atest TUV-a, on jeste priznat i u Srbiji, recimo kada se radi u termoelektranama i sličnim srpskim firmama, iako TUV-ovi nisu akreditovani u Srbiji za izdavanje atesta, ali ponoviću još jednom, JESU u Nemačkoj, pa što bi bili akreditovani i tamo i ovde i plaćali i tamo i ovde za akreditovanje, prolazili godišnje provere i tamo i ovde itd.
Da samo dodam, da jeste TUV neprikosnoven u oblasti posuda pod pritiskom i metalnih konstrukcija, ali postoje i druge “akreditovane” kuće za izdavanje atesta za zavarivače.
Na svetskom nivou, najveći konkurent TUV-u je švajcarski SGS.
U svetu brodogradnje, to su Lloyd Register (LR), Germanischer Lloyd (GL), Det Norske Veritas (DNV)… itd
Na kraju, da ne žalimo puno, mogu i srpske firme, da otvore svoja predstavništva za atestaciju zavarivača i ostale zavarivačke atestacije u Nemačkoj i širom sveta bilo gde, i da srpskim niskim cenama potope TUV-ove i ostale, pod uslovom da im tamo neko poveruje da su stručni, nepotkupljivi itd.
To jeste fer, globalizacija, konkurencija i slobodan protok ljudi, znanja i kapitala i „atestiranja“…, ali čudnim sticajem okolnosti, nekako mi u Srbiji izvukosmo vrlo debeo kraj po grbači i novčaniku.
“Ima jedan čo’ek, reći ću ti u poverenju, kod njega može da se dobije TUV atest…”
Povremeno se na Facebook-u pojavljuju “likovi” koji daju ovakve savete neupućenima. Koliko sam razumeo, iza svega se krije nešto od ove tri situacije.
Prvo moguće, “lik” zloupotrebljava neznanje čoveka koji želi da položi atest kod TUV-a. Naime, pomenuti TUV-ovi iz Srbije, uglavnom dolaze kod vas u firmu. Ili ako nemate firmu, nemate aparat, “goli ste kao pištolj”, svi ovi TUV-ovi imaju ugovore o poslovnoj tehničkoj saradnji sa dosta firmi širom Srbije, pa možda i sa onim “čo’ekom”. Znači nemate aparat, nemate firmu, TUV će vas uputiti kod najbliže firme, da dođete da odradite na njihovoj opremi atestaciju. Ne morate sa jednog kraja Srbije da idete na drugi kraj Srbije baš kod tog “čo’eka”. Tu će biti prisutni ljudi iz TUV-a, i oni će voditi atestaciju, a onaj “čo’ek”, će od TUV-a dobiti dogovorenu nadoknadu za to što ste vi i TUV koristili njegov prostor, opremu, žice, gas, elektrode, ploče, cevi…
I taj “čo’ek, čiji ćete kontakt dobiti u poverenju” vam apsolutno neće “pomoći” da dobijete TUV atest, potpuno je za vas nebitan lik u celoj priči, osim što je iznajmio svoj prostor i opremu i što će za svoj trud biti plaćen od TUV-a.
A da bi neki “čo’ek” iznajmio opremu i prostor, i dobio nadoknadu od TUV-a, mora ispuniti neke (stroge) uslove koje TUV nameće, a to je da prostor i oprema i uzorci za zavarivanje i ambijent budu na nivou vrlo ozbiljne radionice a ne tamo neka šupa, sa razdrndanim apratima, ogoljenim kablovima što varniče itd.
Drugo, danas se svako u Srbiji bavi obukom za zavarivanje. Verovali ili ne, i ja se „bavim obukom“, najčešće za REL i MIG/MAG zavarivanje, ali sam verovatno najskuplji u Srbiji, pa i nemam mnogo polaznika ili firmi koji me angažuju. Ali i ja, i onaj “čo’ek” i svako ko se bavi obukom, znamo za proceduru, znamo za one telefone i kontakte srpskih akreditovanih firmi i TUV-ova i ostalih, pa onda pitamo polaznika koji je posle obuke spreman za atestaciju, “koji ćeš atest”?
On kaže, ”hoću od Goše”. Ili kaže “hoću od GL-a”. Ili “hoću od TUV-a”.
I onda, mi pozovemo TUV, Gošu, GL, da dođu kod nas, u naše prostorije da izvrše atestaciju a polaznik plaća istu cenu ili i čak malo nižu nego kao kada bi otišao kod njih ili ga oni uputili negde kod nekog „čo’eka“ ili firmu, a polaže u poznatom ambijentu, na aparatima na kojima je prošao obuku…
Sad da dodam, da “mi” koji spremamo polaznika za atestaciju, uglavnom, ovim akreditacionim kućama, pre atestacije dostavljamo i pWPS (tehnologija zavarivanja) a uz izvareni uzorak i ateste ploča ili cevi i atest žice, elektroda. Ovo polaznik ne mora da zna, ali ima i taj deo priče, nije to tek tako “naši smo, dogovorićemo se”, ima tu i nešto struke.
Treće, postoji i zloupotreba. Neko vam tajanstveno šapne na fejsu, da ima kod “čo’eka” jeftino da se dobije TUV atest, ili da se smulja TUV atest, vi poverujete, date lovu, a dobijete falsifikovani atest, koji se lako provali na prvom gradilištu, vas šutnu a vi razmišljajte šta je to zlo u nekim ljudima.
Nadam se da ste razumeli, sve je jasno, sve je prosto, nema mistike, nema “jedan čo’ek sređuje”, sve možete sami da pitate, dogovorite se i odradite i završite. Ne dozvolite da sami izaberete da budete glupa ovca i da vam uzimaju pare ili vas zbunjuju ovi čudni ljudi.